DAVOR GJENERO ZA „Slobodnu Bosnu“: Dodikovo neselektivno „granatiranje“ Njemačke ima poznati potpis, Kolinda nikad nije bila protivnik BiH, iako je u nastupima morala popuštati interesima Dragana Čovića…

O aktualnom političkom trenutku i diplomatskim skandalima u režiji člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika, te reakcijama iz Hrvatske za „Slobodnu Bosnu“ govorio je politolog Davor Gjenero.

Milorad Dodik Član Predsjedništva BiH odbio je na sjednici Predsjedništva prihvatiti agreman novom veleposlaniku Njemačke u BiH. Je li zabilježen sličan slučaj u regionu kroz povijest i kakve bi posljedice takva odluka eventualno mogla implicirati po bh. entitet Republika Srpska?

– Dodik čini upravo ono što od njega očekuje njegov gospodar, ruski diktator Vladimir Putin. On sustavno pravi kaos u BiH, a strategija stvaranja kaosa na rubu Europske unije poznati je Putinov alat u pokušaju destabilizacije Unije. Daleko ozbiljniji problem od igre s odbijanjem suglasnosti za imenovanje njemačkog ambasadora, ona je u koju se Dodik upušta blokiranjem razvojnih projekata u Federaciji, financiranih, prije svega iz EU. To je stvarno opasan kaos.

Naravno, na mjestu je pitanje zašto baš zaoštravanje s Njemačkom, koja je tradicionalno zagovarala interese BiH, koja je s Britanijom pokrenula vjerojatno najvažniju inicijativu potpore BiH u priključivanju Uniji, i koja je pokrenula Berlinski proces, dakle pokušala zaustaviti marginalizaciju balkanskih „nečlanica” Unije unutar europske politike. Posebno je zanimljiva činjenica da je Dodikovo „granatiranje” njemačke politike u BiH posve neselektivno, pa da su pod njegovim udarom i akteri koji pripadaju konzervativnom političkom spektru u Njemačkoj (Christian Schmidt iz CSU), politika sadašnjeg kancelara Olafa Scholza, socijaldemokrata, ona ministrice vanjskih poslova Annelene Baerbock iz stranke zelenih, kao i politički neutralni državni službenici. To ponašanje dio je konteksta ruskog odnosa prema Njemačkoj, koja je do agr**ije na Ukrajinu bila najvažniji saveznik, a sada je definirana kao ključni neprijatelj unutar EU. Isto tako, zanimljivo je da je Aleksandru Vučiću Njemačka unutar EU naročito važna, a da mu Dodikovo ponašanje dramatično smanjuje manevarski prostor.

Znamo da je Dodik neobrazovan čovjek, vješt u sitnim „marifetlucima”, ali nedorastao ozbiljnoj političkoj sceni. Budući da znamo da je ruska ambasada u BiH sve a**esivnija u odnosu na političku elitu iz Federacije, prije svega bošnjačku, a da ruska diplomacija smatra da bi uspostavljanjem protueuropske atmosfere u BiH mogla ostvariti relevantan „regionalni uspjeh”

Znakovito je da je hrvatski predsjednik Zoran Milanović nedavno podržao Milorada Dodika, čovjeka s američke i britanske „crne liste“. Milanović je kazao kako je Milorad Dodik sada saveznik Hrvatske, aludirajući na Dodikovo savezništvo s Čovićem, jer se u BiH za mjesec dana održavaju Opći izbori. Kako ocjenjujete takvu izjavu predsjednika RH?

– Dvije su determinante Milanovićeva ponašanja: njegove obaveze prema totalitarnom režimu Vladimira Putina, koje postaju sve prepoznatljivije i sve neugodnije za Hrvatsku, i njegov otvoreni animozitet prema BiH, odnosno prije svega Bošnjacima.

Hrvatska je riskirala političkim paktovima s Dodikom, na primjer onda kad je uz njegovu pomoć, a po cijenu izgradnje mosta preko Save kod Stare Gradiške, koji nije u njenom geopolitičkom interesu (jer otvara infrastrukturni pravac preko Banja Luke, kojem je cilj potisnuti značenje europskog koridora Vc), ali Vlada je to radila „pragmatično”, u rukavicama, i bez pretjeranih tragova. Milanović Dodika vidi kao saveznika protiv jedinstvene, cjelovite i održive BiH i kao onog tko će mu pomoći da uspostavi politički monopol nad političkim tijelom u onome što poznajemo pod imenom „Švercer Bosna” (treći entitet, Herceg-Bosna, kako hoćete).

Milanović je jedan od ruskih klijenata, koji sustavno radi štetu zajedničkoj europskoj i euroatlantskoj politici prema BiH. Jasno je da Europska unija nastoji stvoriti uvjete za političke promjene u BiH, stvoriti priliku da se sadašnja politička elita zamijeni elitom koja bi bila sposobna europeizirati ovu državu. Milanović podupire Dodika pred opće izbore u BiH, upravo zato da bi spriječio eventualnu promjenu u političkim elitama susjedne države.

Bivša predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, za razliku od Milanovića, kritizirala je Dodika zbog tijesnih veza s Putinom, upozorivši na moguću eskalaciju i izbijanje su**ba u BiH, a kao glavnog krivca za destabilizaciju etiketirala je službeni Kremlj. Grabar Kitarović je kazala i da je razočarana zbog činjenice da BiH još uvijek nije dobila kandidatski status za EU.

Je li bivša predsjednica RH s pravom zabrinuta za sudbinu BiH?

– Milanović je autoritarna osoba, skromnih intelektualnih kapaciteta, koja je fascinirana projektnom „suverenizma” kakvog zastupaju Putin, njegovi trabanti po EU, a to je bio i ključni element bannonovske ideogije Trumpove administracije. To što je politički oblikovana pod američkim utjecajem, nije mana bivše hrvatske predsjednice Grabar Kitarović, dapače. Njena pozicija je pragmatična, euroatlantistička. Ona razumije da su državne granice zadane, da se one ne mijenjaju, nego da je nužno urediti odnose unutar država, osigurati diobu vlasti među važnim akterima, a ne prepustiti se diobi teritorija. Ona nikad nije bila protivnik BiH, iako je ponekad u nastupima morala popuštati interesima Dragana Čovića. Očito je da se ona nastoji vratiti u središte hrvatske politike, a očito je i to da joj je distanciranje od Milanovićeve politike, cjelokupne njegove vanjskopolitičke pozicije, a posebice pozicije prema BiH, važan alat u tom poslu. Za razliku od mentaliteta ruskog poslušnika, ona nastoji afirmirati euroatlantistički politički mentalitet. A demokratska vanjskopolitička strategija Hrvatske od one autoritarne, protudemokratske, uvijek se najjasnije razlikuje u odnosu prema BiH.

(M.I.)