Čedo Jovanović o sarajevskim studenticama: Treba ih neko odvesti među nišane!
Lider LDP-a Čedomir Jovanović kazao je za N1 da sarajevske studentice koje su veličale genocid i zločinca Ratka Mladića “neko treba za ruku da uhvati pa da ih odvede među nišane”. Dodao je da se od onih kojima je sistem vrijednosti “Dodika koji riče iz Banjaluke” nije moglo ništa drugo ni očekivati. Jovanović je u reakciji na potez ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, koji je pravdajući ove studentice pokazao tri prsta, kazao da su “ona skuplja za srpski narod” od bilo čega drugog.
Dok vi iz Srebrenice poručujete jedno, govoreći da je to veliki grijeh vašeg naroda, Srbija stipendira studentice koje su negirale genocid, veličale zločince i rekle: “Dobro je da smo vas pobili”. Napredujemo li ili zapravo nazadujemo na putu katarze?
Nisma sretan zbog toga, ne znam šta da vam kažem. Za ovih 30 godina tako smo nađubrili društvo u kojem živimo da nemamo pravo da očekujemo ništa dobro osim gluposti i zla. Te djevojke uopšte ne znaju, mislim da su mlađe i od same Srebrenice. One su vaspitane na huliganskim tribinama gdje se klicalo “Nož, žica, Srebrenica”. Nepravdam ih, ali za mene je sve ovo logična posljedica bezumne politike koja se vodi u Bosni i Hercegovini i regionu, i kod mene u Srbiji. Pravi se svijet u kojem će svako od nas biti novo topovsko meso. Šta očekujete od nekih novih klinaca kad odrastaju u svijetu čiji je sistem vrijednosti neko poput Dodika koji riče iz Banjaluke ili Laktaša. On je jednu priču pričao do prije 10 godina, a druga nakon toga. Kao i njegov ministar tako banalizuje ta nesretna tri prsta. Ona su skuplja za srpski narod nego za bilo koji drugi narod koji je stradao od ta tri prsta. Ako ta glava ne može to da shvati onda ne znam šta da pričamo. Trebamo se boriti protiv ovoga na svaki način. Na Vulina ne bih trošio previše vremena, a Dačićev komentar je sraman. Sramna je ideja da se neko nagrađuje zbog ovoga. Ako neko treba da se kazni to su oni koj su od BiH i RS-a napravili društvo u kojem je moguće slaviti zločinca Mladića i genocid u Srebrenici. Neka odu tamo u nesretne Potočare i onda bi zanijemili pred tom tugom i zlom koje može da se vidi. Idite u Potočare i pogledajte kuću holandskog vojnika koji se vratio u Srebrenicu jer je to jedino mjesto pod Suncem gdje može živiti zbog osjećaja grijeha.
Mislim da se danas dešava čerečenje Bosne i Hercegovine. Pogledajte kad se gleda svjetsko prvenstvo za koga se navija u Mostaru i Banjaluci. Šta je ideja za koju se danas živi u tom Mostaru i Banjaluci? Ni Srbi niti Hrvati neće naći sreću u tome. Za njih je BiH usputna stanica. Oni žrtvuju svoje narode koji će tamo negdje u Zagrebu, Dalmaciji ili kod mene u Beogradu biti ljudi koji se opisuju rečenicom: “Jeb… vas veslo koje vas je preveslalo”.
Čujete li otpor u Srbiji od javnosti i građana po pitanju ovog stipendiranja. Kolika je odgovornost svih građana Srbije da se odupru dovođenju samih sebe u kontekst veličanja zločina?
Srbijanska javnost je komirana, ona danas zna od BiH isto kao i julu ‘95. Ja sam bio 200 km od Srebrenice u julu ‘95., imao sam 24 godine pa nisam mnogo znao. Ne oslobađa me to od odgovornosti, ali to u Srbiji nije tema. Mi smo dehumanizovali sami sebe. Ostali smo bez temeljnih institucija koje su osnova društva. Te djevojke neko treba za ruku da uhvati pa da ih odvede među nišane. Ne možete otići u Jasenovac, a da zaobiđete sve ono što je oko nas.
Analitičar Dušan Janjić je jučer u programu N1 kazao da Dodik ističe vrijeme?
Ja to tako uopšte ne doživljavam, jedino ako ne govorimo o biološkom časovniku jer je on dedo. Kako mu ističe vrijeme? Međunarodna zajednica je sama od sebe napravila karikaturu. Koje poteze da povuku danas kad su sve vrijeme taktizirali, lagali i muljali. Kad dođemo do toga da drugi trebaju da vode naše brige i da nas smire – mi smo tad propali. Odgovornost za ovo što se događa u Bosni i Hercegovini je samo u Sarajevu, od Banjaluke i Mostara se ništa nije moglo ni očekivati. Nije bilo pameti da se napravi ozbiljan blok, nego da se vide leđa Komšiću i Izetbegoviću, kao bit će Dodik dobar i drugačiji, a može i čović- pa to sada živimo.
(N1)
