Menu Close

Zamislite, svoje sinove u smrt i masovne grobnice dozivate, a vaša supruga…

Čuli ste sigurno svi te bolne i teške, olovno teške, povike njenog muža Rame dok doziva njihovog sina:

„Nermine, hajde dolamo, ja sam dolamo, slobodno….” Spomenik njenog Rame ostat će vječno u Sarajevu.

Zamislite, svoje sinove u smrt i masovne grobnice dozivate, a vaša supruga sve to gleda. Koliko srce treba da bude da izdrži taj krik, a da ne pukne? To je ta žena. Ramina supruga, Nerminova i Edinova majka. Živa je i zdrava je.

Ne živi u Sidneju niti na Floridi, ona je na svome Dobraku, tik uz rijeku Drinu, u kući koju ona i Ramo praviše za svoja dva sinčića, Nermina i Edina. A danas nema ni Rame, ni Nermina niti najmlađeg Edina. Sama Saliha. Saliha i njena kuća, i njen Dobrak.

Saliha je, iskreno, moj junak.

Related Posts