Ja sam Mirnes Zahirović
U Srebrenicu sam došao prije 7 godina, i za nju sam sudbonosno vezan jer sam ovdje živio u svom najranijem djetinjstvu tj. do 1995 godine. Tu sam naučio prve riječi, prva slova i postao svjestan sebe, baš kao što to sada postaju naša djeca.
Radim kao stručni saradnik (pravnik) u advokatskoj kancelariji u Srebrenici, a pored redovnog posla veoma sam društveno angažiranda pomognemo porodice koje su teškoj materijalno-socijalnoj situaciji.
Mislim da je život u Srebrenici u odnosu na druga mjesta mnogo teži jer se pored realnih životnih problema redovno susrećemo sa izazovima podjeljenog, nepravednog, i do srži korumpiranog društva što je i najveći razlog odlaska mladih.
S druge strane, mišljenja sam da ima mnogo više dobrih ljudi, ali je njihovo ćutanje jednako saučesništvu u nepravdi. Onog trenutka kad prestanemo da strahujemo da kažemo u lice ono što stvarno mislimo svima će biti bolje. Hoću da kažem, da su nas pored svih sistema koji su nas kao narod nipodaštavali, najviše uništio upravo taj naš mentalitet.
A to je proces i ne mjenja se tako brzo.
