Menu Close

Salih Brkić: “Hoće li Nedžad Hasić, Ahmo Harbaš i Behudin Husić čekati kraj genocida i rata do sudnjeg dana?”

Nakon hapšenja Nedžada Hasića i izručenja Tužiteljstvu u Bijeljini.
SREBRENIČANI KOJI JOŠ ČEKAJU KRAJ GENOCIDA I RATA.
Već 22. godinu Nedžad Hasić, Ahmo Harbaš i Behudin Husić kao da i ne postoje. Živi su, kriju se, nemaju dokumente,
ne smiju se nigdje pojaviti jer im je u odsustvu i uz “advokate po službenoj dužnosti” davno obnovljena presuda od ukupno 51 godine zatvora.
Nedžadu Hasiću 20 godina robije. Od 11.maja 1996. kada su se na putu Kalesija – Zvornik predali IFOR-u, a njegovi pripadnici ih predali policiji RS,
traje njihova golgota. Prebijani u policiji u Zvorniku, ali i vođeni i tučeni, mimo očiju javnosti, na području prema Žepi, i sa iznuđenim priznanjima,
osuđeni su za navodno ubistvo 4 drvosječe srpske nacionalnosti. Kasnije prebačeni u bijeljinski zatvor i u decembru 1998. osuđeni na ukupno 51 godinu zatvora.
Nedžad i Ahmo po 20, Behudin 11 godina robije.
KRIVI ŠTO SU OSTALI ŽIVI
Još davno su mi sada rahmetli Hatidža Mehmedović, tada predsjednica UG Srebreničke majke ali i Hajra Čatić,
predsjednica UG Žene Srebrenice, rekle – krivi su što su ostali živi i došli kao posljednji živi svjedoci 10 mjeseci poslije genocida u Srebrenici!
Suđenje u Bijeljini je to i potvrdilo. Ništa nije pilo vode što su njihovi advokati tvrdili da nisu dokumentovana ubistva,
nije čak uvaženo ni kad je patolog Zoran Stanković rekao da se ne može izjasniti od čega su i čiji ostaci pronađenih kostiju i tkiva naglasivši da se,
u tom vremenu, može jedino utvrditi DNK analizom, koja bi se radila u Tuzli.
Sudsku farsu je začinila i puška više na stolu gdje su bila izložena “oružja kojim su počinjena ubistva”!
Niko nije htio čuti Nedžadova kazivanja o prebijanju u zatvorima i brdima Podžeplja,
niko ne upita Ahmu Harbaša kako je morao jesti metlu dok su se batinaši iživljavali, kako mu je paljena brada na dugo neobrijanom licu…
Krivi su – reče sudija Ljubomir Kitić. I tačka.
ZVANIČNO PRESUĐENI ZLOČINCI NA SLOBODU, SREBRENIČANI U ILEGALU
Onda je uslijedio neki politički dogovor pa su Srebreničani prebačeni u zatvor u Tuzli, a trojica srpskih osuđenika za ratni zločin,
čije su presude potvrđene, odoše iz zatvora u Zenici u zatvor Kula kod Sarajeva. I već dan kasnije, mimo svih zakona,
pomilova ih tadašnji predsjednik RS Nikola Poplašen. Zločinci na trajnu slobodu, a Srebreničani, koji su tada pušteni da se brane sa slobode, u ilegalu.
I tako sve ove godine. Živi, a ne postoje !
ČEGA SE NE SJEĆA MINISTAR GRUBEŠA ?
Dok ovo pišem slušam u Dnevniku 2 FTV ministra pravde BiH Josipa Grubešu kako, na pitanje kolegice
Aide Mujan da li je od Švicarske tražio da izruči Ahmu Harbaša, koji u Švicarskoj ima trajni azil, reče – ne mogu se sjetiti, ima mnogo slučajeva !
A u ovoj priči vidjet ćete njegov zahtjev za izručenje Ahme Harbaša, dva puta je to rađeno, ali i upute da je promašio,
koje mu je uputila poštovana gospođa Tereza Miler iz Saveznog biroa za pravosuđe Švicarske!
Podrinje i boračke organizacije TK izrazili su danas svoje ogorčenje činjenicom da je Nedžad Hasić ponovno uhapšen i odveden u Bijeljinu
gdje će u zatvoru čekati novo suđenje. Politika se još ne oglašava, mada i Nedžad Hasić i Ahmo Harbaš traže da se njihov slučaj riješi na Sudu BiH,
a ne u Bijeljini. Vjerovatno imaju druga posla.
Ja ću na kraju večerašnje priče sve upitati – hoće li Nedžad Hasić, Ahmo Harbaš i Behudin Husić čekati kraj genocida i rata do sudnjeg dana ?
Piše Salih Brkić na svom facebook profilu.

Related Posts