POLITOLOG DAVOR GJENERO ZA „SB“: O’Brienova poruka Čoviću nije slučajna, kada vam „specijalac“ šalje ovakve poruke obično je već kasno, sada slijedi…

Budući da niti Blinkenovo tumačenje poruke predsjednika Bidena nije bilo dovoljno da Čovića „dozove pameti”, proradila je slijedeća razina američke diplomatske infrastrukture.

Politolog Davor Gjernero, politički analitičar i bivši uposlenik ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ poruke koje je lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću poslao pomoćnik američkog državnog tajnika Jamesa O’Briena.

Podsjetimo, James O’Brien jučer je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu održao predavanje, te je oštro kritizirao predsjednika HDZ-a Dragana Čovića.

U svome govoru, američki se dužnosnik posebno osvrnuo na političko djelovanje Dragana Čovića.

-U energetskom sektoru vidimo da lider HDZ-a Dragana Čović blokira Južnu interkonekciju, plinovod prirodnog plina prema Hrvatskoj. On bi da zamijeni operatera sistema prijenosa – etabliranu kompaniju u vlasništvu koja ima tehničku ekspertizu, resurse i projektnu dokumentaciju za izvedbu projekta – trenutno nepostojećom kompanijom koja bi bila pod njegovom kontrolom i za njegovu političku i finansijsku korist. To je cinizam, i protiv je javnog interesa, kazao je O’Brien.

Dodao je da na zidu njegove kancelarije visi fotografija obnovljenog Starog mosta u Mostaru.

-Kao podsjetnik na činjenicu da neke stvari jesu popravljene, ali Grad Mostar je i dalje podijeljen, zaglavljen u podijeljenoj prošlosti. Lider koji je istinski posvećen europskoj perspektivi BiH poduzimao bi korake da zacijeli rane iz prošlosti i promovira pomirenje. Dragan Čović se tako ne ponaša, a mladi ljudi napuštaju Hercegovinu tražeći bolje šanse drugdje, rekao je O’Brien.

Politolog Davor Gjenero upravo zbog ovih riječi upozorava na scenarij koji čeka lidera HDZ-a BiH.

-Američkoj vanjskoj politici možda je moguće zamjeriti nedosljednost i neke pogrešnje procjene, ali neke važne vrline joj nije moguće negirati. Jedna od tih vrlina je pragmatičnost i svijest o tome da politika mora biti spremna „isporučivati” i „doprinositi”, američkim diplomatima nije moguće osporiti da teško gube takt i strpljenje, ali ni to da sustav djeluje uigrano i da se točno zna što je čiji posao u sustavu. Tu uigranost američkog sustava vanjske politike sada na najskuplji način, metodom vlastite kože osjeća šef HDZ-a BiH Dragan Čović. Mnogi su američkoj politici predbacivali da ga je nepotrebno učinila ključarom političkog sustava Bosne i Hercegovine, da mu je reformama koje je Visoki predstavnik Crhistian Schmidt proveo u izbormom sustavu BiH i ustavnim promjenama koje su se ticale posrednih izbora (Dom naroda) prekomjerno osnažena pozicija. Međutim, naoko velika moć može se rasuti preko noći, ako akter kome je otvoren prostor za politički utjecaj djeluje suprotno načelima koja se očekuju od demokratskih političara, kazao je Gjenero za „Slobodnu Bosnu“ te dodao:

-U vrlo kratkom vremenu jasne poruke Čoviću stigle su s tri najviše adrese u američkoj vanjskoj politici. Najprije je govorio Predsjednik SAD-a Joe Biden, koji je u kontekstu rata u Ukrajini jasno upozorio da Balkan, a prije svega BiH mogu postati zona krize, ako Putin ne bude zaustavljen u Ukrajini. Tu poruku vrlo su dobro morali shvatiti svi akteri politika, koji djeluju na prostoru Balkana i koji sudjeluju u mrežama utjecaja u Bosni i Hercegovini. Odmah nakon toga došlo je i ono slavno pismo ministrima Konakoviću i Grliću Radmanu, od državnog tajnika Antonyja Blinkena o važnosti izvlačenja BiH iz ruskih i „Dodik-Vučićevih” energetskih škara. Poruka Čoviću sada je bila vrlo specificirana: pitanje izgradnje Južne plinske interkonekcije nije ono u kojem postoji bilo kakva mogućnost političkih borbi i nadmetnaja unutar Federacije, ovo nije pitanje koje je moguće posponirati, odgađati njegovo rješenje. Amerika je točno razumjela kako je važno u Hrvatskoj sagraditi LNG terminal, jeftino i brzo i silno ju je živcirala Milanovićeva administracija koja je program odgađala, činila ga skupim želeći graditi ukopani zemaljski terminal i odlagala izgradnju. Na kraju, projekt je izgrađen u zadnji čas, a umjesto problema i gubitaka, donio je golemu dobiti i eksponencijalno povećanje geopolitičkog značenja Hrvatske kao euroatlantskog partnera.

Blinkenova poruka ministrima Konakoviću i Grliću Radmanu bila je jasna: urazumite Čovića, naučite ga da ovo nije pitanje na koje on može pokušati stvarati oligopol (pa zajedno s Dodikom pokušati biti energetski ključar BiH), nego valja isporučiti, dakle izgraditi interkonekciju što prije, u okvirima u kojima se to može najbrže napraviti. To je li BH Gas posve „košer” firma, je li ona „vodootporna” na korupciju, je li upletena u neke stare korupcijske grijehe (nezakonito otkazivanje ugovora o kupovini plina od mađarskih partnera i sklapanje sumnjivog ugovora s ruskom kompanijom) sada nije na dnevnom redu. Kao što nema mjesta za iskorištavanje projekta za izgradnju neke nove moći i stvaranja novih rizika korupcije.

Budući da niti Blinkenovo tumačenje poruke predsjednika Bidena nije bilo dovoljno da Čovića „dozove pameti”, proradila je slijedeća razina američke diplomatske infrastrukture.

Poruku je sada postalo čovjek s hijerarhijske stepenice ispod državog tajnika Blinkena, James O’Brien, pomoćnik državnog tajnika. Njegova poruka Čoviću je još specificiranija od Blinkenove i još neugodnija, a Čović je u toj poruci doživio da visoka razina američke diplomacije relativizira njegovo značenje „zagovornika europeizma i euroatlantizma BiH”. Ne shvati li O’Brienovu poruku, Čović vjerojatno još uvijek neće biti ekskomuniciran, još neće krenuti Dodikovim stazama na groblje slonova, poznato kao popis osoba pod američkim sankcijama. Proradit će iduća, niža razina.

Američka politika neko vrijeme pokazuje strpljenje, i oni koji vole brze i efektne akcije, zbog toga su često razočarani. Međutim, za onoga tko se želi održati na poziciji sukreatora javnih politika, dobro je reagirati na najblaže poruke koje dolaze s najviših razina. Kad poruke počnu donositi „specijalci”, obično je kasno, samo korak do sankcija i prestanka svakog dijaloga, a s takvih pozicija vrlo je teško održati bilo kakav realan utjecaj na javne politike.

Dodik, doduše, još uvijek misli da je silno moćan u BiH, možda njegova korupcijska hobotnica još uvijek funkcionira, ali njegov realan utjecaj na javne politike dramatično je ograničen, a samo je pitanje vremena kod će se koruptivna struktura početi osipati. Čović, silno želeći steći nadzor nad ventilom kojim se zatvara plin za Federaciju, riskira da krene nepovratnim putem slonova. Kad mu upozorenje dolazi s treće razine američke vanjske politike, još uvijek ima vremena za „častan uzmak”. Američka vanjska politika nije nervozna, ali strpljenje nije vječno. A niti relevantnih razina za slanje poruka nema neograničeni broj, kazao je Gjenero.

(M.I.)

Preuzeti: Slobodna Bosna