POLITIČKI ANALITIČARI KURT BASSUENER I BODO WEBER: “Schmidtova odluka jača etničku oligarhiju u BiH”

U analizi koje ja objavljena na stranici Just Security, Weber i Bassuener navode da je, nešto više od sat vremena nakon zatvaranja biračkih mjesta na izborima u BiH 2. oktobra, na inicijativu Sjedinjenih Američkih Država, i uz podršku jedino Velike Britanije među vodećim zapadnim silama, međunarodni Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene izbornog zakona zemlje i Ustava u entitetu Federaciji u BiH.

Izmjene izbornog zakona i Ustava u bh. entitetu Federaciji koje je nametnuo Visoki predstavnik Christian Schmidt ne samo da štete politici integracije BiH, nego i predstavlja popuštanje pred “ucjenama” Hrvatske demokratske zajednice i jačanje “etničke oligarhije”, navode analitičari Kurt Bassuener i Bodo Weber.

U analizi koje ja objavljena na stranici Just Security, Weber i Bassuener navode da je, nešto više od sat vremena nakon zatvaranja biračkih mjesta na izborima u BiH 2. oktobra, na inicijativu Sjedinjenih Američkih Država, i uz podršku jedino Velike Britanije među vodećim zapadnim silama, međunarodni Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene izbornog zakona zemlje i Ustava u entitetu Federaciji u BiH.

Schmidt je naveo da je namjera bila da se poboljša funkcionalnost vlade i da se ispoštuje odluka Ustavnog suda BiH, a specifični mehanizmi naredbe su se razlikovali od njegovog ranijeg prijedloga koji je izazvao negodovanje javnosti kada je procurio krajem jula.

“Suština i motivacija”

Međutim, prema riječima ovih analitičara, suština i motivacija tog poteza su ostale iste: “umiriti jednu etnonacionalističku stranku – bh. ogranak Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), tvrdolinijaške ratne političke stranke koja je ponovo kontrolirala susjednu Hrvatsku posljednjih godina i godinama se zalagala za ovu promjenu kao jedinstveni vanjskopolitički cilj“.

Oni navode da ovaj Schmidtov potez ne samo da predstavlja povlačenje američke politike promoviranja jače integracije u BiH, nego i pokazuje kontinuitet “očigledno nemoralnog i transakcijskog pristupa Trumpove administracije” u američkoj politici.

Progresivni lideri civilnog društva u BiH, koji su se zalagali za ustavni sistem BiH koji bi u potpunosti uključivao ljude koji se ne identifikuju s jednom od tri etnonacionalističke grupe, smatraju ovaj Schmidtov potez izdajom američke podrške za osiguranje individualnih prava koja bi trebala biti osigurana po brojnim presudama Evropskog suda za ljudska prava.

Navode da, umjesto toga, taj potez “učvršćuje oligarhijski status quo sadržan u Dejtonskom mirovnom sporazumu”, te da Schmidtova naredba i način na koji je donesena također pokazuje da je Evropi u BiH, suprotno ideji transatlantskog jedinstva u djelovanju koju je američki predsjednik Joe Biden promicao saveznicima, poslana poruka da je SAD glavni donosioc odluka, “baš kao što je bio slučaj sa sramnim i haotičnim povlačenjem iz Afganistana”.

Ističu da je Njemačka posebno bila ogorčena zbog ovog poteza, a da je EU “kolektivno stisnula zube” i diplomatski, ali jasno, se distancirala od poteza visokog predstavnika.

Vrijeme donošenja odluke

Bassuener i Weber smatraju da je tajming Shmidtove odluke “podmukao”.

“Prvobitni plan iz jula prekršio bi evropske i međunarodne konvencije o političkim pravima; ali promjena pravila igre odmah po završetku glasanja ne samo da jača taj prijedlog, već i ismijava pravo građana BiH da glasaju i kandidiraju se”, tvrde oni.

Ocijenili su da je Schmidtovo insistiranje da se paket “odnosi samo na postizborno uspostavljanje indirektno izabranih tijela” pogrešno i predstavlja pokušaj da se smiri javnost jer su ta tijela centar odlučivanja o etničkoj podjeli vlasti u dejtonskom sistemu.

“Njegov paket zapravo jača te mehanizme, oličene u gornjem parlamentarnom domu Federacije, Domu naroda, koji predstavlja tri “konstitutivna naroda” – zajednice tri glavne etničke grupe u BiH – plus u manjoj mjeri sve one građane BiH koji se ne identifikuju kao takvi. Uprkos određenim ograničenim kozmetičkim promjenama prvobitnog prijedloga, suština i obrazloženje intervencije u politički i izborni sistem BiH ostaju nepromijenjeni”, ocijenili su.

Također tvrde da je navedeno obrazloženje bilo da se osujete nastojanja HDZ-a BiH i Dragana Čovića da blokiraju provođenje izbornih rezultata u Federaciji BiH, s obzirom na to da je “Čović zaprijetio koracima koji bi stvorili institucionalno-ustavnu krizu blokiranjem postizborne implementacije rezultata ukoliko zahtjevi stranke da osigura svoju dominaciju kroz izborni sistem ostanu neispunjeni”.

“Schmidtovo nametanje eliminira mehanizme kojima bi HDZ BiH mogao stvoriti takvu blokadu. Ali u zamjenu za uklanjanje ove strukturalne poluge HDZ-a BiH, visoki predstavnik zadržava dva elementa julskog prijedloga čiji je cilj smirivanje HDZ-a BiH, djelimično pristajanjem na njegove etnonacionalističke zahtjeve i jačanjem njegove snage u gornjim domovima u odnosu na političke protivnike”, navode Bassuener i Weber.

Jačanje HDZ-ovog stiska

Navode da se jedan od tih elemenata odnosi se na presudu Ustavnog suda BiH iz 2016. godine u predmetu Bože Ljubića, koji je tvrdio da je nametanje Visokog predstavnika iz 2002. godine nepravedno smanjilo moć političkog predstavljanja za Hrvate.

“Kontroverzni prijedlog od 3 posto koji je Schmidt prvobitno iznio ovog ljeta sada je zamijenjen povećanjem broja delegata klubova klubova koji predstavljaju dominantne etničke grupe u Bosni – Bošnjaka, Hrvata i Srba – u Domu naroda Federacije sa 17 na 23. Ovom promjenom postiže se isti željeni rezultat: povećanje udjela delegata u klubu Hrvata koji se biraju iz kantona u uporištu HDZ-a BiH Zapadna Hercegovina”, smatraju oni.

Navode da je prethodno stav OHR-a bio da je odluka u slučaju Ljubić već provedena odlukom Centralne izborne komisije 2018. godine, što je naknadno potvrdio i Ustavni sud, te da je time “ograničena šteta koju je presuda iz 2016. godine nanijela ustavnom poretku Federacije političkom otmicom Suda koji je omogućio donošenje presude Ljubić”.

“Ovom novom odredbom, OHR pravi zaokret u korist HDZ-a u odnosu na svoju ranije artikuliranu poziciju. Još perfidnije je to što visoki predstavnik ovu odredbu pokušava prodati kao jačanje manjinskih prava tvrdeći da se proširuju prava “ostalih” nacionalnih/etničkih grupa u BiH jer će njihov klub u Domu naroda Federacije biti proširen sa 7 delegata do 11”, smatraju oni.

Navode da se druga odredba kojom se želi umiriti HDZ odnosi na jačanje kontrole te stranke nad izborom predsjednika Federacije u Domu naroda.

“Povišen je prag potreban za nominaciju kandidata za predsjednika Federacije, sa 6 od 17 članova (35,3%) na 11 od 23 člana (47,8%). Ovo je čak nešto više od praga predloženog u julu (8 od 17, ili 47%) – krećući se sa nešto više od trećine na skoro polovicu članova, povećavajući utjecaj HDZ-a”, tvrde oni.

“Popuštanje pred ucjenama”

Bassuener i Weber navode da je, za razliku od prijedloga iz jula, ovaj najnoviji Schmidtov paket koji su potaknule Sjedinjene Države i koji je podržan od strane Ujedinjenog Kraljevstva nije unaprijed podijeljen ostalim članovima međunarodnog Vijeća za implementaciju mira.

“Naredba je izrečena bez podrške bilo kojeg drugog člana Upravnog odbora PIC-a. Njemačka je obavijestila Schmidta da ne podržava njegov potez. Schmidtovo nametanje paketa amandmana stoga predstavlja historijsku nisku tačku u jedinstvu poslijeratne politike Zapada u BiH. Veoma je štetan na više nivoa”, upozorili su.

Tvrde da taj potez “popušta pred ucjenama” te “nagrađuje prijetnju HDZ-a i njegovu uspješnu instrumentalizaciju pravnih struktura u prošlosti, kao što je odluka u slučaju Ljubić” u kratkovidnom i uzaludnom nastojanju da spriječi postizborna kriza.

Time se, tvrde, nastavlja “promašena zapadna politika prilagođavanja agendi etnonacionalista BiH” koji žele da podijele BiH.

“Umjesto da ih obuzda, Zapad potkopava osnovne liberalno-demokratske vrijednosti i principe u ime svrsishodnosti i u korist pacifikacije. Posljednje dvije godine pregovora SAD-a i EU o “reformama izbornog zakona” s ciljem prilagođavanja Čoviću predstavljaju dubinu ove historije. Proglašavajući napredak uz nametanje nazadovanja, međunarodna zajednica signalizira etnokratama da bi njihovi dezintegrativni programi mogli definirati ne samo zapadnu politiku, već i sadašnjost i budućnost BiH”, ističu Weber i Bassuener.

Navode da cilj sprečavanja krize kroz smirivanje neće uspjeti čak i pod tim vlastitim uvjetima.

“U oligarhijskom sistemu podjele vlasti u BiH, nijedna institucionalna regulativa nema moć da se suprotstavi namjernom političkom opstrukcionizmu. Institucionalno osnaživanje vladajućih etnonacionalističkih elita zasnovanih na etničkom, jednopartijskom sistemu razmišljanja sigurno neće postići željeni efekat”, ističu oni.

Također su mišljenja da ovaj potez ne otvara put ka daljim reformama izbornog zakona koje su prijeko potrebne da bi se vratila osnova za Bosance koji se ne identificiraju kao članovi konstitutivnih naroda.

“To bi zahtijevalo provedbu više odluka Evropskog suda za ljudska prava kojima bi se poništili elementi Ustava BiH koji te tri grupe daju isključivu supremaciju, a posebno sudske odluke u predmetima Sejdić-Finci i Zornić”, navode oni.

Upozoravaju da će Schmidtovi postupci upravo imati suprotan efekat.

“Dok te presude zahtijevaju promjenu ravnoteže između kolektivnih etničkih i individualnih prava u korist individualnih prava, promjene visokog predstavnika u političkom i izbornom sistemu produbljuju etničke i etnoteritorijalne podjele unutar sistema”, tvrde oni.

Šteta za još uvijek neophodni OHR

Weber i Bassuener također ističu da poredak koji je nametnuo Schmidt nanosi štetu prema instituciji samog OHR-a, te da “čini više štete nego što su godinama učinili bilo koji od njegovih prethodnika ili onih članova Vijeća za implementaciju mira koji su deceniju i po zalagali za zatvaranje OHR-a”.

“Od sada, braniti instituciju OHR-a – koja je potrebna, uz vojna sredstva odvraćanja, da bi se održao mir i podržavao napredak u Bosni sve dok je Dayton na vlasti – znači ne samo braniti je od tih aktera, već očigledno sada čak i od ciničnog stava Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i samog Visokog predstavnika”, tvrde oni.

Međutim, podcrtali su da sadašnja njemačka vlada također snosi odgovornost.

“Berlin, koji finansira jezgro njemačkih savjetnika Schmidta, nije se javno opirao njegovom potezu, zalažući se za vlastitu politiku ne promoviranja dalje podjele u BiH,” navode oni, te tvrde da je sada vrijeme da Berlin zahtijeva reviziju politike po pitanju BiH i Balkana.

Brojni članovi Evropskog parlamenta izrazili su svoje neslaganje sa Schmidtovim postupcima, a austrijski zastupnik Zelenih Thomas Waitz nazvao je to “šamarom u lice biračima”.

“Ova grozna epizoda bi također trebala potaknuti davno zakašnjelo razmišljanje u Washingtonu i Londonu, gdje su zakonodavci proteklih mjeseci izrazili zabrinutost zbog pravca politike u Bosni i šire na Zapadnom Balkanu”, navode Bassuener i Weber.

Tvrde da trenutna američka i evropska politika nije u skladu sa stavom koji je liberalni demokratski Zapad zauzeo nakon ruske eskalacije svog iredentističkog rata protiv Ukrajine 24. februara.

“Oni ne mogu održati moralni kredibilitet prilagođavanjem iskonskom nacionalizmu na Balkanu – i u EU i NATO-u – dok se suočavaju s njim u Ukrajini. Biden i državni sekretar Antony Blinken trebali bi ovu epizodu vidjeti kao pokazatelj politike SAD-a koja je opasno zalutala – i koju treba ponovo promisliti od primarnih principa, zajedno sa saveznicima. Dok to ne urade, Sjedinjene Države efektivno provode politiku koja zapravo služi njihovim geopolitičkim protivnicima, umjesto da im se suprotstavlja”, navode na kraju.