IZETBEGOVIĆ U VELIKIM PROBLEMIMA: SAD i SDA – Ista slova ali značajno drugačiji raspored…

Bilo kako bilo, izgleda da su Amerikanci krenuli u akciju forsiranog smanjivanja broja nepoznatih u jednačini zvanoj „postizborna BiH“.

Lider DF-a i član Predsjedništva BiH, Željko Komšić, objavio je tokom jednog medijskog gostovanja kako „Amerikanci otvoreno guraju izbacivanje SDA iz vlasti“.

Pozvao se i na svoj razgovor sa liderima SDP-a i Stranke za BiH, Nerminom Nikšićem i Semirom Efendićem.

Ovu Komšićevu informaciju je kasnije demantovao Efendić (neće sada SDA, ali ne, zbog SAD!), ali ne i Nikšić, što znači da bi tu moglo biti dosta od istine. Pitanje je samo kako se do svega toga došlo i šta sve stoji iza ove „medijske b**be“?

Vode li se Amerikanci samo pragmatičnim interesima kada „sklanjaju“ samo one koje mogu, dok one druge, koje „ne mogu“ ostavljaju u igri? Jer, suštinski, nemaju opoziciju ili su pak još uvijek jaki i tehnički se ne mogu zaobići u postizbornim kombinacijama?

Prema toj logici, SNSD i HDZ BiH su „nezaobilazni“, dok bi se SDA mogla „pomesti“, bez obzira što je pojedinačno gledano daleko najjača politička stranka!? Ne samo u FBiH, već i cijeloj BiH!

Šum na komunikacijama između SDA i Amerikanaca mogao se osjetiti još (o)davno prije izbora. Najviše tokom pregovaračkog procesa oko izmjena Izbornog zakona, tako da ovo nije nikakvo veliko iznenađenje. Posebno, jer SDA i dalje ostaje na pozicijama da nametnute izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH – nisu dobro rješenje.

Bilo kako bilo, izgleda da su Amerikanci krenuli u akciju forsiranog smanjivanja broja nepoznatih u jednačini zvanoj „postizborna BiH“.

Ukoliko je SNSD još uvijek dovoljno jak da ostane u sedlu, čak i sa Dodikom na čelu pride, a HDZ BiH se nakon odluka Visokog predstavnika praktički ni teoretski ne može zaobići, onda se „detronizacija SDA“, kao trećeg dijela „tronošca vlasti“, prema Amerikancima – može i treba izvesti.

Čak i ukoliko bi to značilo da se sklepa šarolika vladajuća koalicija bez puno ideološkog ljepila, ali zato sa dosta pragmatizma i očekivanja.

Zapad toliko očajno želi promjenu paradigme u BiH da pristaje i na vrlo nategnute djelomične promjene, samo da bi se nekako „otključala“ sadašnja politička pat-situacija u BiH i kako vole vjerovati „otkočili procesi“. Koji procesi i ko ih je zakočio? Oni koji su predviđeni za ostanak na vlasti ili…?

Ali bez obzira bude li ili ne bude SDA u vlasti – problemi će ostati isti!

HDZ BiH i SNSD se sigurno neće previše mijenjati – ni u teoriji, a posebno ne u praksi, samo što će preko puta njih za stolom sjediti grupa političkih stranaka, a ne samo jedan lider. I to je sve!

Problem s BiH je u tome što stranci nikako ne mogu da shvate „matematiku Bosne“, odnosno da se ništa suštinsko ne može promijeniti samo sa jedne strane. BiH, zato, treba sveobuhvatna rješnja, a ne neke po ko zna koji put uspostavljene političke eksperimente, kakav je i sam Daytonski sporazum.

Ukoliko se u BiH zaista želi ići dalje, onda se u ovoj zemlji trebaju i moraju favorizirati evropski demokratski principi, a ne insistirati na tome da BiH uđe u Evropu po nekakvim balkanskim pravilima i uz trule kompromise. Vječitim favoriziranjem etničkog i samo etničkog pristupa do nivoa apsurda.

„Balkanizacijom“ EU, umjesto „europeizacijom“ Balkana i BiH!

Ovakvim pristupom, Zapad samo pokazuje kako je politička isključivost nasuprot pluralizma, puno isplativiji put djelovanja u daytonskoj BiH. Zemlji vječne tranzicije i dobro uplanirane krize kao modela djelovanja, a ne neke trenutne „situacije“.

Onda kada nemate prave i jake opozicije – onda ste faktor bez koga se ne može. Kada je imate, onda niste pokazali svoju političku širinu, već slabost, koja će biti iskorištena…, jer „građani očekuju promjene“.

A „građani“ baš bili na izborima i glasali, piše na svom blogu Faruk Kajtaz.