Menu Close

Djevojčica sa cerebralnom paralizom izbačena iz igraonice

Daniela Zeljaja se obratila se javnosti putem društvene mreže Facebook…

Daniela Zeljaja, majka djevojčice Teodore, koja se od rođenja bori sa cerebralnom paralizom, obratila se javnosti putem društvene mreže Facebook zbog diskriminacije koju je djevojčica doživjela u igraonici u Banjaluci iz koje je doslovno izbačena.

Njen post prenosimo u cjelosti:

“Svi vi koji čitate ovaj tekst, nemojte prestati na pola jer želim važnu priču da vam ispričam, priču o djeci sa poteškoćama, njihovim roditeljima, priču o diskriminaciji iz prve ruke, priču koja neće imati svoj kraj danas, ali je danas imala svoj početek, dakle krenimo…

Nakon škole, Teodora je izrazila želju da odemo do Delte u igraonicu. Zbog epidemioloske situacije rijetko gdje idemo i druži se sa jako malo ljudi, uvijek na distanci, uvijek sa dozom opreza ja, mama baba roga, danas sam popustila.

U Delti smo se našli sa tatom i bratom i otišli do Igraonice “Jungla”. Na ulazu nas je za pultom dočekala gospođa koja radi napominjući da na Teodoru niko ne može obraćati posebnu pažnju i paziti je.

Kako je Teodora poprilično samostalna i ne treba joj posebna pažnja u igraonici, ja sam rekla da ona ulazi isključivo na našu odgovornost i da nije potrebno da na nju obraćaju pažnju više nego na bilo koje drugo dijete.

Teodora ulazi, mjeri temperaturu, sama pruža ruke za dezinfekciju i odlazi da se igra, ne dirajući i ne ometajući bilo koga, ona je jedno vrlo pristojno dijete, mi sjedamo preko puta da bi smo imali uvid šta se dešava u igraonici.

Nakon dvije minute zvoni mi telefon da dođemo, Branislav ustaje, ja i dalje mislim da je Nikša napravio problem pa se pretjerano ne potresam, takvo šta od njega nije za neočekivati, ali vidim da Teodora sjedi pored vrata i istog momenta prilazim.

Saopštava mi se da Teodoru treba da izvedemo iz igraonice jer se roditelji bune zbog toga sto je tu, njihove princeze se plaše i one traže da se izvede, na šta su oni pristali te nas pozvali i po njihovim riječima, zamolili nas da je izvedemo.

Naravno moja reakcija nije bila ni malo prijatna, ne dozvoljam da se Teodora udalji iz igraonice, tražim da pozovu roditelje da dođu, što oni odbijaju, tražim ime i prezime radnice, ne želi da mi ga da, tražim šefa. Šefa pozivaju na telefon, nakon mog objašnjenja šta se desilo, očekivalo bi se da se skrušeno izvine, ne gospodin opravdava radnicu koja se nije snašla.

Obavijestila sam ga da ću pozvati medije i inspekciju, ali je on to shvatio kao prijetnju i odlučio da se svađa. Tu prekidam svaki dalji razgovor sa njim i pozivam policiju da napravi zapisnik, želim imati crno na bijelo šta se dešavalo.

Dok smo čekali patrolu došao je i gazda, kaže on je doktor, on nas razumije, u stvari on je kolega stomatolog. Kolega stomatolog ima opravdanje, mi živimo gdje živimo i ništa se ne može kod nas promijeniti, dakle ja treba da se pomirim sa diskriminacijom, iako on misli da moje dijete nije diskriminisano, još uvijek ne zna da dolazi patrola koja upravo stiže.

Na njegovu žalost on ne razumije ni da se problemi ne rješavaju uz jedno piće, pa od policije traži da se sklone od igraonice i da razgovor obave u kafani, on će da plati piće.

Doktore, policija je tu po službenoj dužnosti, prijavila sam vas, htjeli ste nas izbaciti jer se ne uklapamo u standardne okvire izgleda, malo smo drugačiji, ali na vašoj igraonici ne piše koje proporcije treba da posjeduje dijete da bi koristilo igraonicu.

Dala sam izjavu, radnica je dala izjavu, zapisnik ću dobiti, novinare sam već pozvala, sutra sam kod ombudsmena, u inspekciji, kod gradonačelnika, u ministarstvu porodice, omladine i sporta i gdje god bude trebalo kako bi ovakve pojave u našem društvu dobile svoj kraj.

Ne postoji niko i ne postoji ništa što će me spriječiti da se borim za prava djece sa poteškoćama, to cć raditi fo poslednjeg daha bilo da je riječ o mom ili bilo čijem djetetu.

A vi dragi roditelji djece sa poteškoćama, ako imate situacije u kojima je vašem djetetu uskraćeno njegovo pravo, a plašite se sami da krenete u borbu sa vjetrenjačama, javite mi se, ja ću biti vaš Don Kihot.

Ljubav, Vjera i Nada nikada neće prestati živjeti u meni, rodile su se u ovom obliku prije 14 godina kada je Teodora (Božiji dar) došla na ovaj svijet.
Nastavak slijedi…Daniela Zeljaja

Related Posts