DIREKTOR IFIMES-a ZIJAD BEĆIROVIĆ: “Od Schmidtove i Dodikove navodne svađe štetu imaju samo građani BiH”

On je uvjeren i da sukob na relaciji Dodik-Schmidt nije stvaran te da oba rade na štetu građana.

“U Bosni i Hercegovini još zadugo neće biti nikakvih sudskih procesa protiv rukovodstva iz RS”, ocjenjuje direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana prof. dr. Zijad Bećirović.

On je uvjeren i da sukob na relaciji Dodik-Schmidt nije stvaran te da oba rade na štetu građana. Govoreći za BUKU o nedavnom NATO samitu Bećirović kaže kako je NATO prisutniji u BiH nego u nekim zemljama članicama.

Kako komentarišete trenutnu političku krizu u BiH, vjerujete li da je rješenje blizu i ko će iz sukoba Schmidt-Dodik izaći kao pobjednik?

Upravo Christian Schmidt (CSU) i Milorad Dodik (SNSD) žele da se njihov odnos tretira kao navodni sukob, a obojica „rade svako svoj posao“, koji u ogromnoj mjeri šteti interesima BiH i njenih građana. Od njihove navodne svađe samo građani BiH imaju štetu, a oni korist. I jedan i drugi rade protuustavne djelatnosti na štetu BiH. Zbog toga taj tzv. sukob ne postoji i to su pokrića za njihove akcije prije svega protiv Ustava BiH. Samo bonnska ovlaštenja rješavaju trenutnu situaciju ili smjena Dodika i saradnika ili sankcije RS-u. I ništa se posebno ne bi desilo. Dodik bi se krio kao nekada Radovan Karadžić u Srbiji ili bi otišao kod Vladimira Putina, pa do prve prilike. Niko ne voli gubitnike, pa ni Putin.
Tužilaštvo BiH formiralo je predmet protiv Milorada Dodika, vjerujete li da može doći do konkretnijih istražnih radnji u ovom predmetu ili će to biti tek još jedan formalno otvoren predmet?

Predmeti protiv zločinaca i onih koji su dijelili BiH su okončani presudom Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću u Den Haagu. U BiH još zadugo neće biti nikakvih sudskih procesa protiv rukovodstva iz Republike Srpske odnosno Putinovaca, odnosno Dodika i njegovih ratnih drugova. Pravosuđe u BiH je u rukama Putinovaca. Ne treba zaboraviti da Međunarodni rezidualni mehanizam nasljednik MKSJ/ICTY još uvijek radi, kao i stalni Međunarodni krivični sud (ICC) gdje je većina osoblja s MKSJ. Reformu pravosuđa radio je Zapad ulažući ogromna sredstava da bi pravosuđe kontrolisali Putinovci. Tužilaštvo BiH ima jednu moglo bi se reći poštapalicu „formirali smo predmet“ i time zamažu oči javnosti i što se njih tiče formiranjem predmeta je za njih predmet i zaključen.
Čini se da EU nije jedinstvena oko uvođenja sankcija Dodiku, iz SAD-a su pristizale neusaglašene izjave o smjeni Milorada Dodika. Je li on istrošio strpljenje Zapada i je li on njima prevelik zalogaj za disciplinovanje?

On za njih ne predstavlja ništa. Milan Martić, koji se umislio da može voditi samostalnu politiku znamo kako je prošao, nema ni njega ni njegove republike. Srbija ne stoji iza Dodikovih akcija, iako je upoznata sa njegovim planom. Pitanje na koje Putinovac Dodik nema odgovor, a to je šta bi se desilo sa Republikom Srpskom, srpskim narodom, pa čak i Srbijom kad bi u srcu NATO-a krenuo u secesiju. Znamo šta je bilo sa ‘Republikom Srpskom Krajinom’ (RSK). To trenutno niko razuman u Srbiji ne želi. Tamo gdje je caruju kriminal i korupcija nema jedinstva niti zdravih odluka i dobrih rješenje u interesu građana nego samo u interesu političko-kriminalnih struktura.
Uoči samita NATO-a govorilo se da će ova vojno-politička organizacija poslati trupe u BiH, ali to se nije desilo. Mislite li da je NATO ima plan za BiH ukoliko dođe do narušavanja ili ugrožavanja sigurnosti?

Dodik je dobio uvjeravanja od Rusa, da NATO i EU neće ništa preduzeti. Tako su rekli i Slobodanu Miloševiću. Izgubio je sve, uključujući i Kosovo. Ista matrica. Ključno je da NATO nikada neće podržati Dodika i rasturanje BiH i to je suština. Milošević je bio neprikosnoven vladar, ali je okončao u Hagu. Rusija je slabija sada nego devedesetih godina prošlog vijeka. Rusija traži način da se izvuče iz rata koji je započela u Ukrajini. Samo kriminalci i luđaci mogu računati na Putina. NATO je u BiH prisutniji mnogo više nego u pojedinim članicama NATO-a i za svoje djelovanje ne treba dozvolu Vijeća sigurnosti UN, jer već ima mandat na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma. Ne treba podcjenjivati NATO.
Kada je počela ruska invazija na Ukrajinu, bili je prognoza da rat neće dugo trajati. Ipak, on i dalje traje. Zašto nije došlo do prekida sukoba i je li beralno davati prognoze kada će se to desiti?

Rusija može nestati kao i mnoge imperije koje su nestale od drevnog Egipta, Rimskog carstva pa sve do Habsburške monarhije. Nema niti jedan integrativan elemenat, koji bi joj išao u prilog. Ne može se graditi pozicija velesile samo na plinu i atomskim bombama. Najrazvijenije zemlje temelje na demokratiji i privatnoj inicijativi. Putin traži izlaz. Ukrajina ima sve šanse da bude prinuđena da pravi ustupke, u protivnom Ukrajina dugoročno ne može izdržati rat na ovakav način, jer će se Zapad vrlo brzo umoriti. Zamislite kako je bilo pregovarati legalnim organima vlasti BiH u Daytonu, a BiH je imala embargo na naoružanje za razliku od Ukrajine, kojoj pomaže cijeli svijet. Ovo je pravi evropski rat za razliku od ratova na teritoriji bivše SFRJ, koji su tretirani kao lokalni. Ne razumijem zašto se Rusija i Kina poigravaju sa Bosnom i Hercegovinom kada je njihov teritorijalni integritet upitan u budućnosti.
Zapad je Rusiji uveo brojne ekonomske i političke sankcije. Šta je tajna neuspjeha pritisaka na Rusiju?

Nisu sankcije da polome Rusiju, nego da je odvrate od agresije. Putin je uporan da iscrpljuje ruski narod. Rusija se može urušiti sama unutar sebe kao i SSSR. Zapad ima iskustva sa SSSR-om i ratom koji je SSSR vodio u Afganistanu. Za raspad Rusije je potrebna unutrašnja implozija i sve što rade u Kremlju je upravo u tom smjeru.
Nedavno je njemačka desničarska stranka prvi put dobila gradonačelnika, Finska ima najviše desno orjentisanu vladu od Drugog svjetskog rata, desnica dobro kotira i u Italiji, Grčkoj, Španiji. Treba li se zabrinuti za budućnost Evrope?

EU se dovoljno razvila da postaje sama sebi problem. Historijski, međusobni i unutrašnji ratovi, su trajali stotinama godina. Evropa ima dva izma – fašizam i komunizam su u Evropi nastali. Ponovo se vraćaju na „fabričke postavke” i niko ne zna šta je budućnost EU. Velika Britanija ju je napustila. Još uvijek EU zavisi od SAD, koja ima dovoljno svojih unutrašnjih problema. Ne postoji više klasična podjela na desnicu i ljevicu nego su to više interesne grupe ili čak kriminalne i vidimo ko sve sarađuje u Evropi mada nominalno imaju različit ideološki prefiks. Evropa ima lagodan život i atraktivan je prostor za život što vidimo po brojnim migracijama koje su uglavnom usmjerene ka Evropi i ona će sve učiniti da sačuva tu privilegiranu poziciju, ima tu dosta i egoizma.
Kod nas je desnica na vlasti decenijama, skoro da nemamo stranaka ljevice, ali koja je razlika među stankama desnice u BiH naspram sličnih stranaka u recimo Finskoj?

Finska je zemlja tradicionalne i stabilne demokratije i sa protestantskom etikom. Dodik je cijelo vrijeme rata bio narodni poslanik u NSRS i glasao je za sve Karadžićeve i Krajišnikove odluke. Nenad Stevandić bio je dio „sos“ zločinačkih formacija, tako piše u presudama MKSJ, da ne nabrajam dalje po raznim desnim i lijevim u BiH. U BiH su ratni akteri i svi su, nažalost, ponovno spremni. Desnica, ljevica to su pogrešne percepcije ljudi i političkog života u BiH. Još nisu zamrle i još su aktuelne ratne ideje presuđene u Hagu. Mijenja se struktura stanovništva, zaposlenih, tako radnici nisu više samo u fabrici nego i za kompjuterom i slično. Socijaldemokratija se nije najbolje snašla u svim promjenama poslije završetka Hladnog rata. Prije desetak godina Socijaldemokrate su pristale na donošenje rezolucije u Evropskom parlamentu kojom se izjednačavaju fašizam, nacizam i komunizam kao oblici totalitarizma. Tako se relativizirao fašizam i nacizam. Doktrinarno, to se ne može nikada izjednačiti, jer fašizam i nacizam u startu isključuju i fizički eliminiraju druge i drugačije. Došlo je do totalne pometnje u klasifikaciji pojedinih političkih opcija. Novi trendovi su, da nestaju etablirane političke stranke i pojavljuju se instant ili ad hoc stranke i pokreti koji preuzimaju vlast u pojedinim državama.
Kriza na Kosovu čini se kao višeslojan problem, i sve više se govori o djelovanju kriminalnih grupa na Kosovu. Ko stoji iza tih grupa i kolika je njihova moć?

Više puta sam naglašavao pojavu politizacije kriminala i kriminalizaciju politike, koja je vezana za proces nastanka zemalja na području bivše SFRJ. Političke strukture su trebale usluge kriminalnih struktura i tu se stvorilo i kasnije razvilo snažno savezništvo, koje je kasnije vidljivo kroz privatizacije, tendere i sl. U pitanju Kosova to ima dugu istoriju pogotovo kada su na Kosovu uspostavili svoj paralelni sistem odvojen od tada Miloševićeve Srbije. Tada su jednostavno iz egzistencijalnih razloga te strukture doživjele svoj procvat i etablirale su se kao sistemske. Zbog toga je se teško suprotstaviti tim strukturama. Iako je Albin Kurti (LVV) uvjerljivo pobijedio na izborima, te strukture su jače o slabih kosovskih institucija. Naravno tu je i međunarodni momenat i uvezanost tih struktura sa međunarodnim kriminalom. Nažalost, što se toga tiče nije mnogo bolja situacija ni u Bosni i Hercegovini.
Kosovo spada u grupu zemalja koje nisu dobili pomoć EU. To možemo smatrati kao upozorenje ili oblik finansijskih sankcija. Koji su uzroci takvih odluka Brisela?

Kosovo je američki (zapadni) projekt, to je neka vrsta „evropskog Izraela“. Čak Kosovo ne ulaže neke posebne napore za lobiranje u EU nego to za njih rade SAD. Ipak, radi se o „blagom“ obliku upozorenja, a sve to diktiraju SAD. Njihova podrška Kosovu je neupitna kao što je neupitna podrška Izraelu, to su strateški interesi.