AKADEMIK SLAVO KUKIĆ ZA „SB“: Schmidt je trebao donijeti radikalnu odluku, Čoviću se ne piše dobro, Izetbegoviću porazi tek predstoje…

-Dakle, nema svjetonazorskog pluralizma, nema različitosti svjetonazorskog tipa. Ali, ako je i taj tip – on je dobar jer izbija iz ruku monopolsku poziciju koju su HDZ i Dragan Čović držali u posljednjih 15 godina. Bio bih puno sretniji da se taj pluralizam manifestira i svjetonazorski, kazao je akademik Kukić za “Slobodnu Bosnu”.

Akademik Slavo Kukić govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnom političkom trenutku, komentirao odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta, te upozorio na opasnosti koje prijete novoj vlasti na federalnoj razini.

Sasvim je jasno da iza Schmidtovih odluka stoje i Amerikanci. Nakon odlaska SDA u opoziciju, kakva sudbina očekuje druge dvije etnonacionalne stranke na vlasti – HDZ BiH i SNSD?

-Mislim da neće specijalno sve ovisiti od Amerikanaca, iako ne isključujem da oni sami taj proces ne pomognu. Mislim da će ta sudbina u značajnoj mjeri ovisiti od toga kako će se u sljedeće četiri godine u poziciji vlasti ponašati stranke sarajevske Trojke. Te tri stranke su za sebe vezale veliki dio biračkog tijela, ali samo tamo gdje su, budimo pošteni, Bošnjaci u većini. Ako te tri stranke u sljedeće četiri godine svojom politikom otvore prostor nade, pokažu da se može živjeti drugačije, pokažu da se politikom tolerancije, razumijevanja, kompromisa, otvaraju vrata i za investiranje domaćeg i stranog kapitala, i stvaraju pretpostavke za povećanje broja radnih mjesta, životnog standarda…, onda bi to moglo biti motor pokretač za razmišljanje bh. građana na prostorima RS-a i FBiH na kojima je HDZ neupitan.

Ne pokažu li, ili ne budu li stranke Trojke imale takvu orjentaciju, nego svoj mandat budu trošile kako bi se njihovi kadrovi međusobno namirivali i funkcionirali po istoj matrici po kojoj su funkcionirali njihovi prethodnici, onda bi to filozofiju etnonacionalizma moglo dodatno učvrstiti. Ja zazivam ovaj prvi scenarij jer je on penicilin i za HDZ i za njegova lidera, i za SNSD i njegova lidera. U protivnom, SDP prije svega, pa i ostali iz koalicije, snositi će historijsku odgovornost za sve ono što se bude događalo. Budu li se oni ponašali drugačije, onda američka, pa i pomoć Bruxellesa može biti samo dodatni motor u procesu bržeg ozdravljenja BiH i sazrijevanja kao europske države i društva.

Kako ocjenjujete Schmidtov potez koji je novom odlukom oborio svoju raniju odluku?

-Generalno ne volim te ubrzane odluke i odluke takvog karaktera kao što ih je donosio Schmidt i 2. oktobra i sad. Ako je htio ispraviti grešku koju je napravio 2. oktobra, onda je po mom sudu ostao na pola puta.

Sasvim je izvijesno da mi danas u svijetu političkih demokracija možemo praviti razlike između predsjedničkih i sistema parlamentarne demokracije. Ovlasti članova federalnog predsjedništva, predsjednika i dvojice dopredsjednika pripadaju setu predsjedničkog sistema, istom onom svijetu kojem pripada i američki politički sistem. BiH pripada europskim demokracijama i mislim da je njezina orijentacija jačanje parlamentarne demokracije.

Ako je to tako, onda je gospodin Schmidt svoju odluku trebao značajno radikalizirati. Dakle, da u potpunosti izuzme ovlasti imenovanja federalne vlade iz ruku predsjednika i dopredsjednika Federacije BiH i da taj posao u potpunosti prebaci u Zastupnički dom Federalnog parlamenta. Možda on pročita ovo moje razmišljanje, i bit ću zadovoljan ako ga ono natjera da o takvom scenariju razmisli bez obzira što je ustavne amandmane u vezi s tim nametnuo nedavno.

Vratimo se malo na Federaciju BiH. NES i Stranka za BiH su napustili koaliciju na federalnoj razini, pa je Dragan Čović bio primoran zbog većine u igru uvesti HNP i HDZ 1990. Mogu li Hrvati u BiH napokon ponovo dobiti pluralizam ukoliko HDZ 1990, HNP, Ramska narodna stranka i drugi iskoriste ovu priliku da ojačaju?

-Da se zadržimo malo na Stranki za BiH i NES-u. Više puta sam ponavljao da se radi o strankama koje su izmilile iz njedara SDA i da je vrlo upitno garantirati koliko su one stabilne kao članice Osmorke. To se i pokazalo, i nadam da je to i signal strankama sarajevske Trojke da u budućnosti više obrate pažnju s kim će ići u zajedničku političku borbu. Što se pak ove nove situacije tiče u kojoj su parlamentarnu većinu osigurale dvije hrvatske stranke koje su se priključile HDZ-u i strankama Trojke, ja ne vidim kako će to izazvati pluralizam.

Taj pluralizam je na istoj osnovi kao pluralizam koji sad imate u RS-u. Pluralizam s nacionalnim predznakom. Pluralizam koji će se u budućnosti manifestirati samo u tome tko je veći Hrvat. Dakle, nema svjetonazorskog pluralizma, nema različitosti svjetonazorskog tipa. Ali, ako je i taj tip – on je dobar jer izbija iz ruku monopolsku poziciju koju su HDZ i Dragan Čović držali u posljednjih 15 godina. Bio bih puno sretniji da se taj pluralizam manifestira i svjetonazorski.

Da Hrvate počne kopkati, da tako kažem, pitanje je li za prosječnog garađanina Hrvata u BiH važnija priča o zaštiti hrvatskih kolektivnih interesa koja ne služi nikome i ništa, ili politika koja poboljšava položaj Hrvata u svim dijelovima BiH. Koja im omogućuje više radnih mjesta, koja ne tjera mlade da pakiraju kofere i odlaze u različite dijelove svijeta. To je pristup koji može biti na korist i Hrvatima u BiH i Bosni i Hercegovini kao njihovoj domovini. Taj pristup podrazumijeva da potpuno okrenu političku paradigmu i okrenu leđa „nacionalnim usrećiteljima“ i da svoje poglede usmjere prema političkim partijama koje interese čovjeka isturaju ispred iracionalnih kolektivnih interesa kojeg god tipa.

Kako komentirate izjave Bakira Izetbegovića koji odbija odstupiti s čela stranke usprkos činjenici da je SDA nakon 30 godina vladavine u opoziciji i nepoželjan partner na federalnoj i državnoj razini vlasti?

-Najsmješnije u svemu tome je to što čovjek kaže da ne treba mijenjati timove i trenera koji pobjeđuju. Iako se radi o timu i o treneru koji su gubili, posebice o treneru koji je izgubio sve moguće bitke, a mislim da mu dodatni porazi tek predstoje.

Dakako da je to obilježje ili svjedočanstvo da se radi, s jedne strane o autoritarnom političkom tipu, koji nije spreman da ustukne i ne prihvaća temeljne vrijednosti političke demokracije zapadnih kultura, da ako si izgubio – da se skloniš i mjesto prepustiš nekome drugome.

Osim toga, u slučaju Bakira Izetbegovića se radi o jednoj vrsti straha, da bi mogao vrlo brzo, udalji li se s čela stranke, doći pod udar pravne države zbog onoga što su on i njegova supruga radili u proteklih 15-ak godina. To naravno ne znači da neće biti sklonjen, bez obzira na botove koje on angažira, jer je zapravo čitav vrh stranke u istoj gabuli kao i Bakir Izetbegović.

Kažete da su Narod i pravda, baš poput Stranke za BiH, i NES-a također etnonacionalne stranke, proizašle iz SDA. Može li se od Konakovića očekivati iskorak u politici u odnosu na politiku njegovog bivšeg stranačkog šefa Izetbegovića?

-Točno je da je NiP također izmilila iz SDA, ali po javnim istupima Konakovića nije uopće upitno da je on prvi političar kojeg je iznjedrila SDA, a koji danas ima potpuno drugačiji vokabular u odnosu na temelju politiku SDA. To se nije događalo ni sa A-SDA, ni sa Strankom za BiH. Kako stvari stoje, NiP bi od te narodnosne, umjerene partije, mogla vrlo brzo prerasti u građansku političku partiju centra, što je s pozicije objektivne analize pozicija koja je apsolutno prihvatljiva.

(M.I.)