Emotivni susret djeda i unuke koju je vidio tri tjedna nakon potresa: ‘Ja sam joj jedini ostao’

Mithat i Zehra zajedno su preživjeli razorni turski potres – jedini u svojoj obitelji. Djevojčica je nakon što su spašeni prebačena u udaljenu bolnicu, a njen je djed prešao stotine kilometara kako bi ju ponovno vidio

Mithat Kilisli i njegova petomjesečna unuka Zehra zajedno su proveli dva i pol dana zarobljeni u ruševinama nakon potresa u Turskoj prije nego što su spasioci čuli njihov plač. Nakon što je spašen, Kilisli je tri tjedna mukotrpno čekao prije nego je bio ujedinjen sa Zehrom, jedinim drugim preživjelim članom obitelji, koja je odvedena u udaljenu bolnicu. Kilisli (69) je prešao stotine kilometara od njihovog bivšeg doma u pokrajini Hatay kako bi djevojčicu dočekao u Ankari. Nakon što je napravio DNK test kojim je dokazao njihovu obiteljsku vezu, odveo ju je sa sobom.

Kad ju je ponovno vidio u dječjem domu koji vodi tursko Ministarstvo obitelji, briznuo je u plač. “Ti si moj život”, rekao je ljubeći joj ruke. “Hvala Bogu da sam te pronašao.” Kilislijeva supruga, njegova kći – Zehrina majka – njegov zet i Zehrin četverogodišnji brat Jusuf poginuli su u potresu, piše Reuters. “Ovo dijete nema ni majku, ni oca, ni baku, nikoga. Ja sam jedini ostao”, rekao je.

U Turskoj je poginulo više od 45.000 ljudi, čime je ukupan broj žrtava potresa, uključujući i one koji su poginuli u Siriji, porastao na oko 51.000. Milijuni su ostali bez domova, 108.000 ljudi je ozlijeđeno, a neka su se djeca našla odvojena od rodbine jer su hitno prebačena u bolnicu nakon što su izvučena iz ruševina.Ministarstvo obitelji izvijestilo je o 301 nestalom djetetu. Kontaktirana je rodbina 170 djece, za još 23 pokušavaju pronaći srodnike, a 108 nestale djece je umrlo.

“Moja rana je vrlo duboka, ali trenutno se osjećam kao da sam zaboravio svoju bol. Bog blagoslovio sve. Pronašli smo bebu Zehru”, rekao je Kilisli. Priznao je da mu je Zehra bila prva pomisao kada ga je probudio potres. Uspio ju je uzeti iz njezinog krevetića i pronaći sigurno mjesto gdje su se mogli skloniti dok se zgrada rušila oko njih. “Ovo jadno dijete stalno je plakalo, ali je i spavalo neko vrijeme pod ruševinama”, rekao je Kilisli, držeći je u krilu. Napokon su ga spasioci čuli, vidio je njihovo svjetlo i objasnio gdje se nalazi. “Prvo spasite Zehru, pustite me da umrem, samo da je Zehra spašena”, rekao im je.

Prvo su izvukli nju, a zatim Kilislija. “Mislio sam da će je čuvati vani dok i mene ne izvuku. Ali, kako sam kasnije saznao, netko ju je dao AFAD-u (Turska uprava za upravljanje katastrofama)”, rekao je. Djelatnici hitne pomoći odveli su Zehru u bolnicu u gradu Mersinu, a zatim u Ankaru gdje je nastavljeno njeno liječenje. “Tugujem za tvojom majkom, tatom, bakom i bratom”, rekao je bebi jecajući. “Ne brini. Nikad te neću ostaviti, srce moje.”