Radmila Karlaš otvoreno progovorila kod Hadžifejzovića: “Zar nije hrvatski, srpski i bošnjački interes da ne budemo gladni?! Oni trebaju biti u službi ljudi, a nisu!”
Radmila Karlaš, novinarka i književnica, predstavlja roman “Ej, drugovi, je li vam žao” u BKC-u u Sarajevu, 9. februara u 18:00 h: “Etiketirali su me kao izdajnika; suprotstavljala sam se naoružanim ljudima! Kao da sam tad umrla! U romanu se bavim (…)”
“uzrocima zašto je Jugoslavija propala!” Hadžifejzović: “Poslije rata sam je kumio, molio, preklinjao da prestane da priča… dizala je frku kad je bilo najopasnije. Prva je, a žensko je, počela da galami o BiH, zajedničkom životu, boljoj prošlosti.”
Nije me bilo strah ni poslije rata, a nije ni sada! Mom ocu su govorili da ću nastradati, ali sam kroz to nekako prošla. Čega da me bude strah? Samo se jednom umire! Djeca danas drugačije razmišljaju. Za njih ja nisam normalna, jer odrastaju u drugim okolnostima; njima je normalno da smo podijeljeni. Ne mislim na sve, nego na većinu. Ne razmišljaju o pozadini svega, kako će živjeti.
Oni koji ostaju, mamini i tatini sinovi, njima je dobro. Nemaju kritičko promišljanje, a i odakle bi ga imali? Poslije rata su me vratili sa međuentitetske linije na Sokocu. Rekli su mi da prolazak nije bezbjedan. Nije mi bilo jasno zašto, kad je rat već završen. Očekivali smo da će biti bolje, a zapravo je sve gore. Imamo politiku koja svoju moć i vlast zasniva na retorici koja je ista već trideset godina.
Mislim da se dogovaraju, a to je bacanje prašine u oči običnim ljudima! Niko da se zapita: zar nije hrvatski, srpski i bošnjački interes da ne budemo gladni?! Oni trebaju biti u službi ljudi, a nisu!
Niko ne postavlja pitanje zašto smo na samom egzistencijalnom dnu! Ljude zanima da idu na posao, da zarade platu i zarade za djecu, da im ne spakuju kofere i odu odavde! Ne vidim naznaku da će u skorijoj budućnosti biti bolje!
Nije mi bilo svejedno zbog svega lošeg što se dešavalo u Banjoj Luci; čak sam se i fizički obračunavala s ljudima!
Onda su me etiketirali kao izdajnika, ali kako sam mogla dozvoliti da neko izbaci moje komšije iz stana?
Ja sam se suprotstavljala naoružanim ljudima! Kao da sam tada umrla! Nisam vjerovala u toliku količinu zla i destrukcije. Oni koji su protjerivali ljude sada žive potpuno normalno… imaju biznise; nema tu velikih sankcija. Ideologija služi samo da zamaže oči!
Pišem kad me nešto ponuka iznutra; to teče, to se u meni gomilalo… tako su i nastajali moji romani. U posljednjem romanu se bavim uzrocima zašto je Jugoslavija propala. Bilo je teško vladati Jugoslavijom; bila je to specifična zemlja s puno različitosti, ali i sličnosti.
Partizanima skidam kapu; oni su dali svoje živote i ratovali da bismo mi dobili tu zemlju!
Mjesto dešavanja mog romana je Sarajevo, a radi se o imaginarnoj priči koja prati historijski tok.
Bojim se da je antifašizam gurnut u stranu; desničari su u usponu u cijelom svijetu! Ta revizija prošlosti je strašna! Dobri, plemeniti ljudi koji su ratovali izjednačavaju se sa kolaboracionistima”, kazala je Karlaš između ostalog.
Pogledajte njeno gostovanje kod Hadžifejzovića.