AKADEMIK SLAVO KUKIĆ ZA „SB“: Mijatović je dobio više glasova od Izetbegovića u dijaspori jer je napravio ključnu stvar, izbori su pokazali da Čović nije legitimni predstavnik Hrvata…

“Kad bi, recimo, Katolička crkva, koja raspolaže pouzdanim podacima, bila spremna priznati, iznenadili bi se koliko je prostor od Stoca do Livna, a i drugdje, demografski ispražnjen što se Hrvata tiče. Tvrdim, potom, da stvarna izlaznost od Stoca do Livna ne prelazi 35% u biračke spiskove upisanih, a prema objavljenim rezultatima taj je postotak puno veći”, kazao je Kukić.

Bosanskohercegovački sociolog, akademik Slavo Kukić, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ rezultate Općih izbora u BiH, te ukazao na izborne manipulacije u Federaciji BiH.

Nakon što su objavljeni rezultati Općih izbora u BiH, etnonacionalističke partije ponovno su osvojili veliki broj glasova. Kako ocjenjujete protekle izbore, naziru li se promjene na vlasti i tko su najveći gubitnici?

– Nije sporno da Schmidtovim intervencijama nisu spriječene, rekao bih čak ni smanjene, izborne krađe i da objavljeni rezultati nisu stvarni odraz opredjeljenja bosanskohercegovačkih birača. No, i pored toga izvjesno je da je, što se rezultata izbora tiče, značajan dio bosanskohercegovačkih građana zadovoljan načinom na koje su tri dominantne etnonacionalističke oligarhije vladale ovom zemljom u prethodne četiri godine – i da smatra da im treba na upravljanje povjeriti i slijedeće četiri godine.

Hoće li se, međutim, to i dogoditi ostaje za vidjeti. Zapravo, rezultati izbora dopuštaju mogućnost da se promjena dogodi i da svjedočimo kontinuitet vlasti koja je zaslužna za sve što se ovoj zemlji događalo u prethodna tri desetljeća.

Ne vidim, naime, barem što se objavljenih rezultata tiče, da je promjena moguća jedino na razini Republike Srpske. SNSD će tamo, sa starim koalicijskim partnerima vladati i sljedeće četiri godine. U svim ostalim slučajevima – pri čemu ne mislim i na kantonalnu razinu – promjene su matematički moguće. Moguće je, recimo, da iz vlasti na razini Federacije budu eliminirani i SDA i HDZ. Istina, HDZ može stvarati probleme u Domu naroda federalnog parlamenta, ali ne može blokirati federalnu vlast jer su Schmidtovom odlukom ovlasti Doma naroda značajno reducirane. Moguće je, potom, da i na državnoj razini budu elim*nirani i SDA i HDZ, pod određenim pretpostavkama čak i SNSD.

Nažalost, puno realniji je scenariji da budemo gledali ono što smo gledali i sve prethodne godine i mandate – da vlast na federalnoj razini čini dvojac SDA-HDZ a na državnoj tercet SNSD-SDA-HDZ. Dvije su grupe razloga tome. Prva je ideološka raznolikost partija izvan ove tri političke grupacije koja, kojom srećom da se varam, mogućnost zajedničkog nastupa čini poprilično nerealnom. Uostalom, dobar dio njih je na prostoru Federacije izmilio iz SDA i, dođe li do toga da se moraju opredjeljivati, radije će, izuzimajući NIP, s SDA nego s partijama građanske provenijencije, da o partijama s lijevog političkog spektra i ne govorim. S druge, pak, strane, tri dominantne etnonacionalističke oligarhije će jedna drugoj gurati u kola koliko god je to potrebno jer su im isti interesi, ali i strahovi u slučaju da vlast izgube. I jedna drugu će, ne treba vjerovati njihovim javnim ratovima jer su to predstave za siroti svijet, podržavati koliko god je to moguće.

Izvjesno je kako neke iskusne političare s dugogodišnjim stažom više nećemo gledati u zastupničkim klupama na državnoj i entitetskim razinama. S druge strane, po prvi put u parlamente ulaze politički anonimusi. Što vas je najviše iznenadilo kada ste vidjeli rezultate Općih izbora?

– Što se mene tiče, iznenađenja nema. Logično je da neki, što zbog biologije što iz drugih razloga, odlaze a da drugi dolaze. No, ta promjena ne znači i promjenu političke filozofije. Naprotiv, vrata političke karijere se otvaraju onima, ili uglavnom onima koji su garancija partijsko-političkog kontinuiteta. Zar je promjena došla s, recimo, Sanjom Vulić ili Harisom Zahiragićem, a na prošlim izborima su uletjeli kao anonimusi? Neće se, po istom principu, dogoditi ništa novo ni s onima koji su se na političkom nebu pojavili na ovim izborima. O novima se, hoću reći, može govoriti samo u slučaju novih političkih partija kakva je, primjerice, „Za nove genercije“, s kojima su u politički život ušli doista politički anonimusi. Kod svih ostalih je dolazak novih nebitan a bitna je politička filozofija koju partija zastupa, a novopridošli je, vjerojatnije je, baš kao što je to učinio već spomenuti dvojac, puno prije mogu dodatno radikalizirati nego reformirati na fonu evropskih vrijednosti.

U bh. entitetu Republika Srpska Pokret za državu napravio je dobar rezultat. Zanimljivo je kako je kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Vojin Mijatović u dijaspori osvojio više glasova od lidera SDA Bakira Izetbegovića, a SDP se nakon 12 godina vratio u NSRS. Jeste li očekivali takav ishod?

– Prvo, rezultat Pokreta za državu šalje optimističnu poruku – da potpora Bosni i Hercegovini kao zajedničkoj državi nije m*tva ni u ovom dijelu zemlje. Drugo, rezultat kojeg Pokret za državu postigao ima se zahvaliti prvenstveno angažmanu Vojina Mijatovića i ljudi iz SDP kojim je na prostoru Republike Srpske okružen. Podsjetio bih, taj je momak u prethodnu godinu dana obišao čitav svijet – pri čemu je u čitavu priču unio veliki dio i vlastitih sredstava – kako bi kod bosanskohercegovačke dijaspore lobirao za pomoć za drugačiju, za BiH iz nekih sretnijih vremena kakvu jedan dio njih i osobno pamti.

S druge strane, sve to Vojin ne bi mogao sam koliko god da je koristio mogućnosti suvremenih komunikacijskih sredstava, da u timu, i na istoj ideji nije imao veći broj, mahom mladih ljudi – među kojima relativno najveći dio njih, što je još važnije, čine Srbi – koje se, očito, nije dalo zastrašiti ni prijetnjama ni ucjenama kojima se koristio režim Milorada Dodika.

Na koncu, Mijatović se u utakmici za člana državnog predsjedništva kao član SDP-a, dakle stranke koja u političkom vokabularu RS-a funkcionira kao neka vrsta političkog uljeza, pozicionirao odmah iza Cvijanovićeve i Šarovića, a ispred lidera koji imaju i razvijenu infrastrukturu i financije bez kojih e vrlo teško ići i u izbornu kampanju.

Nažalost, zbog temeljne ideje Mijatović je, osim obiteljskog novca, žrtvovao i još štošta. Od pet zastupnika, koliko je osvojio Pokret za državu, samo jedan je SDP-ov. Hoću reći, njegovu ljubav prema BiH su kapitalizirali drugi, SDA prije svih. Uz sve to, međutim, zahvaljujući njemu SDP je ponovno, nakon 12 godina, dio zakonodavne vlasti u tom dijelu zemlje. Hoće li, pak, to vrh SDP-a znati cijeniti ostaje za vidjeti. Jer, Mijatović je iz istog razloga žrtvovao i sebe. Znao je i prije izborne nedjelje da nema izgleda u borbi za člana Predsjedništva, i da će i slijedeće četiri godine morati voditi računa kako prehraniti vlastitu obitelj. No, u utrku je išao kako bi vlastitim plećima povukao dio glasova za ideju koju je, opredmećenu kroz Pokret za državu, sam promovirao.

HDZ BiH je osvojio 30 posto glasova od ukupnog broja hrvatskih birača u BiH. Pada li u vodu teorija Dragana Čovića o HDZ-u BiH kao legitimnom predstavniku Hrvata?

– Prema objavljenim rezultatima izbora je tako. Stvarno, međutim, objavljeni rezultati su daleko od onog što je stvarnost. Galama se digla oko izbora predsjednika RS-a, galamu dijelom pothranjuju pojedinci, pa i partije, u dijelovima Federacije na kojima biračke odbore kontrolira SDA. Ne čujem, međutim, glasove sumnje o neregularnostima u dijelu Federacije koji, pa i kad su birački odbori i općinske izborne komisije po srijedi, kontrolira HDZ. A tamo se radilo bukvalno svašta zahvaljujući i činjenici da je kontrola izbornog procesa bila puno slabija nego drugdje. I zahvaljujući tome imamo rezultat da je, recimo, gospođa Krišto osvojila 180 tisuća glasova iako, tvrdim, u ukupnoj masi onih koji bi za nju mogli glasovati nema uopće toliko punoljetnih. Kad bi, recimo, Katolička crkva, koja raspolaže pouzdanim podacima, bila spremna priznati, iznenadili bi se koliko je prostor od Stoca do Livna, a i drugdje, demografski ispražnjen što se Hrvata tiče. Tvrdim, potom, da stvarna izlaznost od Stoca do Livna ne prelazi 35% u biračke spiskove upisanih, a prema objavljenim rezultatima taj je postotak puno veći.

Na koncu, lideri političkih partija koji su poraženi na Općim izborima nisu našli za shodno podnijeti ostavke na pozicije predsjednika stranaka. Trebaju li Izetbegović, Hadžikadić, Nikšić, Čović…, otići s političke scene i ustupiti mjesta novim liderima?

-To, naravno, nije pitanje za mene nego za članstvo tih partija. No, i taj podatak pokazuje koliko smo daleko od standarda demokratskog svijeta. Britanska premijerka, recimo, na čelu britanske vlade i Konzervativne partije nije izdržala ni dva mjeseca. Odstupila je jer su njezini prvi potezi na čelu vlade bili neuspješni. Kod nas, međutim, političkim liderima nije ni na kraj pameti da nešto slično učine i kad ih se sudski progoni zbog optužbi za teški kriminal, kamo li za neuspjeh na izborima. I ne vjerujem da bi se takva promjena mogla dogoditi u skorije vrijeme.

(Razgovarao: M. ILIČIĆ)

(SB)